Središnja knjižnica Srba u RH SKD Prosvjeta – Biblioteka
Žumberački uskoci i Seljački križarski rat 1573. naziv je teme o kojoj će govoriti povjesničar mr.sc. Branko Čičko u četvrtak, 25.5.2017. s početkom u 18:00 sati u dvorani biblioteke.
Između 28. siječnja do 9. veljače 1573. dogodio se najveći seljački pokret u hrvatskoj povijesti, Hrvatsko – slovenska seljačka buna, čije je ishodište bilo susedgradsko – stubičko vlastelinstvo, a zahvatio je prostor od 5000 km² u Hrvatskom zagorju, krajevima južno od Save (oko Okića i Jastrebarskog te u jugoistočnim dijelovima Donje Štajerske (između rijeka Save i Sutle) i Kranjske (južno od Save) u Sloveniji. U buni je sudjelovalo između 12.000 i 16.000 ustanika sa preko deset vlastelinstava u Hrvatskom zagorju (susedgradsko – stubičko, cesargradsko, velikotaborsko, krapinsko – kostelsko i selničko), južno od Save (samoborsko, okičko i jastrebarsko vlastelinstvo), u Štajerskoj (Bizeljsko, Kunšperk, Pišece i Brežice) i Kranjskoj (Mokrice). Jedan od ključnih uzroka seljačke bune bili su dugogodišnji sukobi suvlasnika susdegradsko-stubičkog vlastelinstva, Franje Tahyja i Uršule Meknyczer, udovice Andrije Teuffenbacha Henninga, a koji su opterećivali prilike na vlastelistvu i izazivali nezadovoljstvo podložnika, koji su iskorištavani od obje suprotstavljene strane u njihovim sukobima, čemu su dodatno doprinosili i postupci samog Tahyja prema njima. U pripremanju i provođenju bune sudjelovali su uglavnom bogati seljaci i ljudi sa susedgradskog dijela vlastelinstva, koji su imali ogromno vojničko iskustvo (predijalci, mali plemići-vojnici ili privilegirani seljaci koji su vršili vojnu službu u vlastelinskom banderiju). Neki od glavnih organizatora pobune potjecali su sa Žumberka (Ilija Gregorić) ili se prema nekim teorijama dovode u vezu sa njim (Ambroz/Matija Gubec). Jedan od ključnih ciljeva ustaničkih vođa bilo je upravo povezivanje sa žumberačkim uskocima u nastojanju da uz njihovu pomoć realiziraju svoje planove: uklanjanje plemstva i preuzimanje vlasti stvaranjem vlastite seljačke uprave (carskog namjesništva) u Zagrebu, koje bi kontroliralo ubiranje poreza i organiziralo obranu Vojne granice, budući da su sami smatrali da plemstvo o njoj nije vodilo dovoljno brige. Ostvarenje svojih ciljeva pobunjeni seljaci željeli su sprovesti pod vrhovništvom cara, a svoj su rat protiv plemstva nazvali „križarskim“. Stoga je jedna od najvažnijih akcija seljačkog pokreta bilo širenje na desnu obalu Save, što je započelo napadom na stratešku utvrdu Cesargrad kod Klanjca u noći 28./29. 01. 1573., čime je započela Seljačka buna. Suradnja sa žumberačkim uskocima nije uspjela jer su seljaci bili poraženi u dvije bitke, 5. 2. kod Krškog (gdje je je uskočki kapetan Josip Jobst Thurn porazio odred Nikole Kupinića, koji je bio na putu prema Novom Mestu) i 6.2. kod Kerestinca (gdje je banski namjesnik Gašpar Alapi porazio Pasančevu vojsku od 2000 seljaka i natjerao ih na bijeg prema Mokricama i Samoboru), čime je slomljena pobuna južno od Save i spriječeno povezivanje sa žumberačkim uskocima. Buna je skršena do 9. 2. 1573. kada se plemićka vojska pod vodstvom banskog namjesnika Gašpara Alapija u jednoj od posljednjih većih bitaka sukobila sa ostacima seljačkih vojski negdje na prostoru između Zaboka i Stubičkih Toplica i porazila ih.
Čičko Branko, mr. sc., povjesničar. (Zabok 2. 01. 1969.) Osnovnu školu završio u Oroslavju, a srednju (smjer kultura s informacijsko izdavačko-knjižničarskom djelatnošću) u Krapini. Diplomirao je povijest na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1993.), na kojem i magistrirao (2005.) temom o susedgradsko – stubičkom vlastelinstvu od 1574. do 1650. Na istom fakultetu od 2013. pohađa poslijediplomski doktorski studij hrvatske i svjetske ranovjekovne povijesti, u sklopu kojeg istražuje život i djelovanje Franje Tahyja i njegove obitelji. Od 1992. radi u Srednjoj školi Oroslavje kao profesor povijesti, latinskog jezika i knjižničar. Područje znanstvenoga interesa su mu prošlost Hrvatskoga zagorja od XVI do XVIII st., Seljačka buna 1573. te povijest plemstva i zagorskih vlastelinstava. Objavio je više od dvadesetak znanstvenih i stručnih radova u časopisima i monografijama. Član je Društva Kajkaviana kao i Društva knjižničara KZŽ.
