Središnja knjižnica Srba u RH SKD Prosvjeta – Biblioteka
Sinoć, 23. oktobra 2014., u dvorani Biblioteke održano je predavanje na temu KAMENE BABE NA JUŽNOM VELEBITU. O ovoj veoma zanimljivoj temi govorila je profesorica Mirjana Trošelj.
U pauzama predavanja članovi muzičke sekcije zagrebačkog pododbora Prosvjete ZborXop otpjevali su par pjesama što je publika s oduševljenjem slušala.
Zvučni zapis iz radio emisije Multikultura urednice Željke Mandić. (Hrvatski radio)
Sažetak teme:
U običajima južnovelebitskih pravoslavnih i katoličkih stočara (Morlaka), prema predaji i pisanim izvorima, održale su se neke kultne manifestacije srodne pretkršćanskim kultovima sve do sredine 20. st. Ovdje je riječ o ženskom kultnom supstratu plodnosti, rodnosti i blagostanja koji se manifestira preko kamenih monolita – Baba, i paralelno u štovanju Velike i Male Gospe (Gospojine). Kamene Babe su amorfni monoliti koji personificiraju žensko božanstvo na južnom Velebitu, na području Malog Rujna (pravoslavno stanovništvo) i Velikog Rujna (katoličko stanovništvo). Osim monolita česti su na Velebitu oronimi i hidronimi Babe (Babin vrh, Babin kuk, Babino brdo, Babina kosa, Babino jezero, Vilin kuk, Babin dolac i drugi) iste simbolike. Kada bi Podgorke isprtljale s blagom (stadom) iz Podgorja (Primorja) na ljetnu ispašu na Rujno redovito su Kamen Babu darivale plodinama (maslinovo ulje, žito, med, vuna, zaklano janje i palile svijeću na određene blagdane). Nazivale su je i oltarom – žrtvenikom.
U znanstvenim istraživanjima došlo se do spoznaje da monoliti Babe personificiraju žensko božanstvo, koje simbolizira plodnost, rodnost, zdravlje, sreću i opće blagostanje, kao mogući supstrat Velike Majke iz pretpovijesnog doba. Tri su preduvjeta za tu simboliku: 1.vlažnost (voda), redovito u njihovoj blizini (lokve, bunari, izvori, potoci, močila), 2. darivanje Babe i 3. ljubljenje Babe pri prvom dolasku, (podudara se s ljubljenjem žive stare babe pri prvom susretu na Rujnu, osobito djeca). Sve navedene oznake velebitske arhaične kulture paralelno su se provodile i u stočarskim planinskim suhozidnim crkvinama/crkvicama u neposrednoj blizini Babe ili nekog drugog pretpovijesnog kultnog svetišta.
Prof. Mirjana ( Mira) Trošelj rođena je 22. 8. 1949. u Starigradu – Paklenici. Školovala se u Zadru. Nakon srednje škole 1968., studirala je i diplomirala na Pedagoškoj akademiji likovne umjetnosti 1975., i na Filozofskom fakultetu hrvatski jezik i književnost ( tada jugoslavistika) i povijest umjetnosti 1980. Od iste godine radi kao srednjoškolski profesor u Novoj Gradiški i Kutini, a od 1981. u Zdravstvenom obrazovnom centru u Zagrebu ( danas Škola za med. sestre Mlinarska).
Surađivala je tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća u istraživanju velebitske kulturne baštine s prof. Antom Glavičićem, onodobnim kustosom Gradskog muzeja u Senju, s dr. Aleksandrom Faber iz Arheološkog instituta u Zagrebu i snimateljem prof. Stankom Gilićem s Pedagoškog fakulteta u Rijeci.
Godine 1991. uključuje se u projekt Domaća rič u organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Zadru, u istraživanju duhovne, materijalne i dijalektalne baštine južnog Podgorja, koja nestaje. U promicanju izvornog podgorskog idioma, osobito u toponimiji i topografiji, objavila je niz stvaralačkih i izvornih priloga u časopisu Zadarska smotra – Domaća rič, od 1991. do danas.
Pokušavala je poput don Ante Adžije oteti zaboravu povijest i kulturu južnih Podgoraca u onom povijevsnom trenutku, kada je ona zbog novopridošlih civilizacijskih tijekova, a time i novog svjetonazora, postala irelevantna užoj i široj javnosti. „Brojiti kamenje“ u turističkom boomu druge polovine 20. st. i tražiti očuvanje i zaštitu toga, prema predaji „ svetog kamenja“, nije bila baš neka dika. Bilo je to čak znanstvenoj i kulturnoj javnosti neshvatljivo i apsurdno. Ipak, krajem devedesetih, pojavili su se mladi školovani ljudi koji su prepoznali značenje povijesti i kulture u turističkoj ponudi općine Starigrad –Paklenica i prihvatili ideju revitalizacije i zaštite MIRILA – kulturnog i jedinstvenog fenomena, čime bi se Južnopodgorci trebali dičiti.
