Središnja knjižnica Srba u RH SKD Prosvjeta – Biblioteka
PRILEPIN, Zahar
Pisma iz Donbasa
Beograd : Logos, 2016.
…
O čemu piše Prilepin? Piše o ulozi dobre književnosti u stvaranju i čuvanju slike jednog vremena, najbolji primjer je ono što Blok, Majakovski, Jesenjin učinili za sovjetsku vlast, da bi drugoj strani istresao istinu u lice: „dobra je vest za moj pristrani ukus, to što majdanska strana voli ne samo patetiku, već otrcanu, rđavo rimovanu patetiku“. Po nekoj dubljoj zakonitosti sve takve sponzorirane pokrete prati loša književnost. Oni, ukoliko su iskreni, žele da napuste vrijeme i svijet knjige i književnosti. To smo gledali i na našem terenu.
Piše o tome da je ubijanje započela ukrajinska strana, sigurna u sliku događaja koju su svijetu nudili zapadni mediji. Uvjerena da se zločin isplati ako se medijski pokrije, da se protiv Rusa, kao i protiv Srba, ili još i prije i više, sve može i smije.
Piše o mladoj generaciji Rusa koji su živjeli u Ukrajini i opredijelili se za stranu Majdana. O generaciji obrazovanoj na ukrajinskim nacionalističkim školskim programima, na izmišljenoj historiji, na potenciranju razlika i sukoba sa Rusijom, i koja kao svoj odgovor na sva teška pitanja prošlosti, napokon želi da učestvuje u nečemu što nije obilježeno istokom, zaostalošću, nesrećom. Pišući o tome, Prilepin polemiše sa onim značajnim dijelom Rusa koju su spremni reći kako zapravo Ukrajina niti ne postoji, kako je ona izmišljena u nekakvom zapadnom političkom laboratoriju. „Činjenica je da ona postoji“, to je poruka koju on šalje s krvavog bojišta, ali on Ukrajinu razlikuje od glasne „zig-hajl omladine“, od elite koja vodi zemlju, ali još uvijek uči ukrajinski, od „inteligencije pomućenog razuma“. On nastoji sačuvati živu rusko-ukrajinsku vezu, pa ponavlja „Ukrajina nije kriva“.
…
Č.V.
