Početna / Događanja / 18.5. – 18.6.2015. izložba DUŠAN KOKOTOVIĆ : GRAFIKE
18.5. – 18.6.2015.  izložba DUŠAN KOKOTOVIĆ : GRAFIKE

18.5. – 18.6.2015. izložba DUŠAN KOKOTOVIĆ : GRAFIKE

 18. 5.  Dan muzeja 

 DUŠAN KOKOTOVIĆ 

GRAFIKE

Povodom Svjetskog dana muzeja u ponedjeljak, 18.5.2015. u 18:00 sati u dvorani Biblioteke otvorena je izložba grafika Dušana Kokotovića. Izložba će se moći pogledati do 18.6.2015.

Izložbu je otvorio dr Boris Vrga u čijem je vlasništvu izložena zbirka.

pogledajte Katalog izložbe DUŠAN KOKOTOVIĆ:GRAFIKE

 

 

Dušan Kokotović rođen je 15. 10. 1888. u Lipovom Polju kod Gornjeg Kosinja, u blizini Perušića, od oca Samojla (1857.- 1941.) i majke Pauline (1863.-1941.).  Kako mu je otac bio namještenik na željeznici, to se obitelj već 1895. seli u Zagreb, gdje je Dušan završio osnovnu školu (1895.-1900.) i pet razreda gimnazije. „Polazeći realku strastveno je volio risanje, pa je zaveden ovim svojim nagonom iz realke istupio čim se otvorila škola za umjetnost i umjetni obrt“ (današnja umjetnička akademija)“29  na kojoj  je diplomirao 1911. godine, u klasi prof. M. C. Crnčića,  prvog školovanog hrvatskog grafičara, a samim time i utemeljitelja moderne hrvatske grafike. Premda je Kokotović Umjetničku školu završio sa izvrsnim uspjehom, pa mu je stoga omogućeno da na njoj polazi i petu godinu, što je predstavljalo neku vrstu specijalke, nije uspio dobiti državnu potporu za stručno usavršavanje u inozemstvu.

Od jeseni 1911. do proljeća 1912. godine o vlastitom je trošku boravio u Firenci i studirao slikarstvo na tamošnjoj Akademiji lijepih umjetnosti. Ondje je, prema pismenom svjedočenju svestranog Koste Strajnića,  „radi vrlo loših materijalnih sredstava, nemajući novca ni za platno ni za boje, samo crtao, a rijetko radirao“.30 Unatoč tome, ilustrirana milanska revija Il Secolo XX. objavila je tri reprodukcije njegovih bakropisa, a pojedini firentinski bakropisi, od kojih su neki karakterizirani specifičnim štimungom mističnog i simboličkog predznaka  spadaju u kvalitativne vrhove njegove grafičke produkcije (Iz Firenzae, Fiesole, Talla, Setignano, Ponte St. Trinita, Ponte Vechio).

         U razdoblje grafičkog usavršavanja spada i školovanje u privatnoj školi za crtanje, slikanje i umjetnički obrt svestranog Tomislava Krizmana 1912. godine pri čemu je, prema mišljenju Koste Strajnića, „za kratko vrijeme postigao svu onu eleganciju i široko shvaćanje kakvo se može naučiti samo u najboljega učitelja“.31 Krajem 1912. izlagao je s Krizmanovom školom u zagrebačkom Ullrichovom salonu,  a 1913., odmah po završetku Balkanskih ratova,  putovao s Krizmanom po Južnoj Srbiji i Makedoniji. Zaokupljen egzotikom i romantičarskim nomadizmom,  radirao je, nerijetko i impresionističkom ugođajnošću, srpske srednjovjekovne gradove, dokumentirajući njihovu orijentalnu arhitekturu, kulturne spomenike i specifičnu atmosferu (Vrata Visokih Dečana, Prizren, Gračanica, Iz Skoplja, Džamija u noći, Kosovska Mitrovica).

          Zahvaljujući sesvetskom načelniku i veleposjedniku Marku Mileusniću (poznatom po nabavci petrolejskog parobroda za maksimirsko jezero 1892. godine), od jeseni 1912. Kokotović je boravio u München gdje je studirao na tamošnjoj Akademiji kod čuvenog profesora grafike Petera Halma. Želja za daljnjim stručnim usavršavanjem odvela ga je u Beč,  gdje je krajem 1913. i početkom 1914. godine studirao na Specijalnoj školi za grafičku umjetnost profesora Ferdinanda Schmutzera, osnovanoj pri Akademiji lijepih umjetnosti.  Plaćajući upis, školarinu i otiskivanje bakropisa („jedući“, kako sam navodi u pismu upućenom zagrebačkom galeristi Antunu Ullrichu, koji mu je u granicama svojih mogućnosti novčano pomagao, „sa smetlarima i težacima“)32 jedva je preživljavao.

       Nastupom Prvog svjetskog rata mobiliziran je u Varaždin, a  1916. godine dobiva premještaj u 26. domobransku pješačku pukovniju u Karlovac gdje boravi sve do 1919. godine, s napomenom da  školsku godinu 1917./18. provodi u pedagoškoj službi, djelujući kao pomoćni učitelj risanja na karlovačkoj gimnaziji. Na prvom katu, historicističkim slogom oblikovane zgrade  karlovačkog „Zorin doma“,  uredio je  atelijer u kojem je 1917. i 1919. godine priredio dvije samostalne izložbe, na kojima su izlagane i grafike, među kojima posebno mjesto zauzimaju one s karlovačkim motivima koje predstavljaju  prve moderne grafike starog Karlovca.33

         Nakon Karlovca, Kokotović se nastanio  u Zagrebu gdje mu je u Voćarskoj ulici dodijeljen atelijer u kojem su nastajali ili dovršavani radovi koje je izlagao na samostalnim izložbama održanim u Zagrebu 1924., 1930., 1931. i 1934. godine. Svoju umjetničku edukaciju  dopunio je 1929. godine dvomjesečnim studijskim boravkom u Parizu. Nakon 1945. radio je kao nastavnik na XV. sedmogodišnjoj školi u Zagrebu, a 1949. kao cijenjen umjetnik i ugledan grafičar bio je pozvan u Skoplje gdje je osnovao Grafički odsjek pri tamošnjoj Školi za primijenjenu umjetnost.  Tu je 1950. godine izdao grafičku mapu sastavljenu od 12 bakropisa s motivima iz NOB-e nazvanu:  Tragom IV. i V. ofenzive.

        Nakon dvije godine vratio se je u Zagreb, gdje je od 1952. djelovao kao honorarni nastavnik grafike na Srednjoj školi za primijenjenu umjetnost i novoformiranoj Akademiji primijenjenih umjetnosti, zalažući se ujedno za osnivanje katedre za grafičku umjetnost.  Školske praznike 1953. godine provodio je u Istri i okolici Labina, pripremajući crtački materijal za novu grafičku mapu. No  bolest koja se naglo razvijala i zbog koje je neuspješno operiran, onemogućila ga je u tom naumu.  Umro je u Zagrebu 19. 9. 1953. godine.

Boris Vrga

Izložbu sufinancira Savjet za nacionalne manjine RH i Grad Zagreb

Scroll To Top